Tema 3 Prvi koraci u daljnjem upućivanju
Tipični simptomi mentalnih poteškoća kod djece i adolescenata detaljno su obrađeni u Modulu 2. Ako su ti simptomi prisutni dulje od 2 tjedna i nema vidljivog poboljšanja, potrebno je razgovarati s pogođenim učenikom. Potrebno je razjasniti je li se nešto dogodilo ili je prisutan problem koji opterećuje učenika. Nadalje, u tom razgovoru može se razjasniti mogu li nastavnik i/ili učenici u razredu biti podrška ili rasteretiti učenika. Osim toga, školski psiholog ili pedagog mogu biti informirani i uključeni u razgovor. Specijalizirani školski psiholozi dostupni su u većini zemalja. Ako te mjere ne dovedu do poboljšanja stanja učenika, učitelj treba pozvati roditelje na razgovor. Na tom sastanku nastavnik bi trebao izvijestiti o svojim zapažanjima i, ako je potrebno, motivirati učenika da potraži daljnje mjere podrške. Prvi korak bi mogla biti suradnja s obiteljskim savjetovalištem. Ovisno o situaciji, mogu se preporučiti daljnje intervencije i dijagnostika. Psiholog također može uputiti na daljnje korake.
Koraci:
- Promatrajte učenika 1 do 2 tjedna. Za to vrijeme učitelj može bilježiti tipične probleme u ponašanju i opisati odgovarajuće situacije. Ove bilješke pomažu dokumentiranju problema u ponašanju.
- Uz pomoć ovih bilješki, učitelj može uključiti školskog psihologa ili druge stručnjake u ovom području i zatražiti procjenu. Zatim se mogu planirati daljnji koraci.
- Tražite razgovor s učenikom: Ako je učenik punoljetan, on/ona ili njegovi/njezini roditelji mogu biti zamoljeni za razgovor. Na razgovor s učenikom može se pozvati i školski psiholog ili drugi stručnjak. Treba se razmotriti uočene simptome i razgovarati o mogućim opcijama za pomoć. Razgovor treba tražiti samo kada je učitelj siguran da je mentalna poteškoća prisutna.
- Uvijek poštujte povjerljivost!