Sveučilište Cornell (2009.) definira digitalnu pismenost kao kombinaciju vještina ili kompetencija za pronalazak, razumijevanje, procjenu, korištenje, dijeljenje i stvaranje digitalnog sadržaja uz uporabu tehnologija i interneta.
Kako bismo bili digitalno pismeni, nije dovoljno samo da smo ovladali računalnom tehnologijom i vještinama korištenja interneta, što bi značilo da su ljudi nalik običnim robotskim figurama.
Umjesto toga, to se tumači kao čitanje s ciljem stjecanja znanja, koherentno čitanje i kritičko razmišljanje.
Važnost digitalne pismenosti dodatno je potvrđena tijekom pandemije virusa COVID-19, kad su edukatori na svim razinama diljem svijeta morali prilagoditi svoje podučavanje i usvojiti nove metode podučavanja u kratkom razdoblju. To je utjecalo na mentalno zdravlje nastavnika i učenika.