Tema 2 Mediji, digitalna pismenost i kritičko razmišljanje

Centar za medijsku pismenost identificirao je pet ključnih koncepata na temelju sinteze stručnih radova iz nekoliko država.

Tih pet koncepata odražava pet ključnih pitanja za koja se daje poticaj da ih publika postavi kad se koriste medijima:

Tko je kreirao poruku? Koje se tehnike koriste za privlačenje pozornosti? Kako bi različiti ljudi mogli na drukčije načine shvatiti tu poruku? Koji su životni stilovi, vrijednosti i stajališta predstavljena u toj poruci ili izostavljena iz nje? Zašto je ta poruka poslana? (Center for Media Literacy n.d.)

1. Tko je kreirao poruku

  • Medijski tekstovi nisu „prirodni“ iako izgledaju „stvarno“. Netko je napisao medijsku poruku koju primamo, fotografije su snimljene i uređene, a kreativni tim koji se sastoji od mnogo talentiranih ljudi sve je posložio.
  • Drugi je uvid taj da su u tom kreativnom procesu donesene određene odluke. Ako su izgovorene određene riječi, druge su izbačene; ako je odabrana jedna fotografija, deseci su potencijalno odbijeni. Medije uzimamo zdravo za gotovo i često ne propitujemo njihove poruke.
  • Mediji nisu „stvarni“, ali utječu na ljude na stvarne načine jer uzimamo i stvaramo značenje za sebe na temelju onoga što su nam dale osobe koje su kreirale poruku.
  • Cilj je stvoriti kritičku udaljenost koja nam je potrebna kako bismo mogli postavljati druga važna pitanja.

2. Koje se tehnike koriste za privlačenje pozornosti?

  • Istražite ‘format’ medijske poruke i proučite način na koji je poruka sastavljena te kreativne sastavnice koje su upotrijebljene u sastavljanju poruke – riječi, glazba, boje, pokreti, kut snimanja i mnogo drugih čimbenika.
  • Sastavite internu kontrolnu listu koju učenici mogu primijeniti na bilo koju medijsku poruku u bilo kojem trenutku, tako što će prvo primijetiti kako je poruka sastavljena. Ključna riječ: Format – Što primjećujete… (o tome kako je poruka sastavljena)? Boje? Oblici? Veličina? Zvukovi, riječi? Tišina? Rekviziti, setovi, odjeća? Pokreti? Kompozicija? Osvjetljenje? Gdje se nalazi kamera? Koji je kut gledišta? Kako je priča vizualno ispričana? Što ljudi rade? Ima li kakvih simbola? Vizualnih metafora? Apelira li se na osjećaje? Koja se persuazivna sredstva koriste? Zbog čega se doima „stvarno“?

3. Kako bi različiti ljudi mogli shvatiti tu poruku drukčije nego ja?

  • Svaki član publike u svaki susret s medijima donosi jedinstveni skup životnih iskustava (dob, spol, obrazovanje, kulturni odgoj itd.) koja, kad se primijene na tekst – ili u kombinaciji s tekstom – stvaraju jedinstvene interpretacije. Primjerice, veteran iz Drugog svjetskog rata sa sobom donosi drukčiji skup iskustava u gledanje filma kao što je Spašavanje vojnika Ryana nego mlađa osoba – što dovodi do drukčije reakcije na film i potencijalno do većeg razumijevanja.
  • Možda toga nismo svjesni, ali svatko od nas, čak i mala djeca, konstantno pokušava razumjeti ono što smo vidjeli, čuli ili pročitali. Što više pitanja postavljamo o tome što smo iskusili mi sami i što su iskusili drugi oko nas, to smo pripremljeniji za ocjenjivanje poruke i za prihvaćanje ili odbacivanje poruke. Također, izlaganje različitim interpretacijama može dovesti do porasta poštovanja za različite kulture i mišljenja manjine, što je ključna vještina u svijetu koji postaje sve multikulturalniji.
  • Konačno, učenici i nastavnici ne doživljavaju medije na jednak način. Cilj medijske pismenosti nije iščeprkati jednu „točnu“ interpretaciju koja se nalazi u glavi nastavnika, nego pomoći učenicima da promisle o „konstruiranosti“ medijske poruke i da potkrijepe svoju interpretaciju dokazima.

4. Koji su životni stilovi, vrijednosti i stajališta predstavljena u toj poruci ili izostavljena iz nje?

  • Svi mediji šalju suptilne poruke o tome tko je važan i što je važno.
  • Javnost mora biti u stanju pronaći alternativne izvore vijesti i zabave te mora biti u stanju procijeniti alternative i za svoje ukorijenjene vrijednosti.
  • Manje popularne ili nove ideje možda teško pronalaze prostor za sebe u eteru, posebice ako dovode u pitanje ustaljene pretpostavke ili općenito prihvaćena uvjerenja.

5. Zašto se poruka šalje?

  • Istraživanje kako medijski sadržaj (bilo televizijske emisije, časopisi ili internetske stranice) čini gledatelje i čitatelje svih dobnih skupina receptivnom ciljnom publikom za oglašivače dovodi do nekih od najpoučnijih trenutaka u učionici gdje se uči o medijskoj pismenosti.
  • Proučavanje svrhe poruke također otkriva probleme u vezi s vlasništvom te strukturom i utjecajem medijskih institucija u društvu.