Medijska pismenost je sposobnost za pristupanje medijima, razumijevanje i kritičku procjenu različitih aspekata medija i medijskih sadržaja te za kreiranje komunikacija u nizu različitih konteksta. (Portal za medijsku pismenost EK-a)
Medijska pismenost također se smatra pristupom učenju iz 21. stoljeća, koji učenicima omogućuje sljedeće:
Medijska pismenost posebno je relevantna za net-generaciju, koja je odrasla okružena internetom te odnedavno i digitalnim i društvenim medijima.
Istraživanja naglašavaju potrebu za inovativnim učionicama u koje su ugrađene tehnologije i koje su okružene sve mobilnijim i digitalnijim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama (IKT). Time se podupiru modernizirane i inkluzivne prakse u učenju koje se fokusiraju na inovativno podučavanje i kreativno učenje kod kojeg učenici mogu razviti svoje sposobnosti razmišljanja i vježbati nove vještine (Bocconi, Kampylis i Punie, 2012.). Ti pristupi učenju omogućuju učenicima iz net-generacije da budu kritični i da tumače što je ispravno, a što nije, primjerice kad se nalaze na platformama za društveno umrežavanje (Livingstone, 2014.).
Len Masterman ukazuje na zasićenost medijima kao jedan od glavnih razloga. „Izloženi smo većem broju poruka masovnih medija u jednom danu nego što su naši bake i djedovi bili u mjesec dana.“