Tijekom događaja s velikim brojem žrtava, trećina žrtava su djeca (UNISDR, 2007). Takvi događaji obuhvaćaju ozbiljne vremenske nepogode povezane s klimatskim promjenama i zagađenjem okoliša (npr. poplave, potresi, tornada, veliki požari, tsunamiji, vulkanske erupcije), industrijske nesreće (izljevi kemikalija, curenje plina, eksplozije, požari i zagađenja vode), epidemije bolesti, ratom povezane ekonomske migracije te terorističke napade. Svi navedeni događaji predstavljaju izvanredne javnozdravstvene situacije.
Izvanredne javnozdravstvene situacije utječu na djecu i adolescente u većoj mjeri nego na odrasle. Djeca i adolescenti zabrinuti su zbog vlastite i sigurnosti onih koji o njima brinu, ali i zbog sigurnosti prijatelja i članova njihove društvene zajednice. Djeca promatraju što se događa, ali i kako oni koji o njima brinu reagiraju na stres. Mogu razgovarati o vlastitim brigama i osjećajima, ali mogu se i jednostavno ponašati drugačije kao reakcija na stres koji proživljavaju. Ukoliko se djeca ponašaju na način koji ozbiljno utječe na njihovu sposobnost da uspješno obavljaju školske zadatke i održavaju odnose s vršnjacima, to ne znači da su „zločesta”. To znači da imaju poteškoća u prorađivanju stresa i anksioznosti koje osjećaju.
Simptomi koji se javljaju u takvim situacijama mogu biti blagi, ali mogu biti i ozbiljniji. Mogu se javiti na kraće ili na dulje vrijeme. Važno je prepoznati rane znakove i simptome emocionalnih i ponašajnih problema, budući da je rana prevencija važna za smanjivanje rizika da djeca razviju ozbiljnije probleme mentalnog zdravlja. Uz kontinuiranu pomoć i podršku, većina djece i adolescenata može se uspješno vratiti svom uobičajenom načinu funkcioniranja.