Aktivnosti
Aktivnost 1
Alex je četverogodišnji dječak kojeg roditelji opisuju kao „teško“ dijete: još ga je kao dojenče bilo teško uspavati i trenutačno spava s roditeljima. Odvikavanje od dojenja roditelji opisuju kao katastrofu jer je Alex odbijao probati novu hranu i teksture i preferirao je majčino mlijeko. Sada je vrlo izbirljiv s hranom. Uvijek je imao česte epizode ljutnje, a kada postane frustriran, neutješno plače.
Alex je nedavno postao stariji brat; rodila mu se mala sestra Carolina, koju je željno iščekivao tijekom majčine trudnoće. Pet mjeseci nakon što je Carolina došla na svijet, roditelji su se konzultirali sa specijalistom zato što je atmosfera u kući postala – kako oni kažu – nepodnošljiva! Alex na svaki zahtjev roditelja odgovara oštrim „ne“, trči po kući, posvuda radi nered, kida sestrine igračke i odgovara ljutitim tonom na svako pitanje koje mu se postavi. Ponovno je počeo gristi roditelje i obavljati nuždu u donje rublje.
Roditelji se čine iscrpljenima njegovim ponašanjem i emocionalnim reakcijama. Rekli su specijalistu da ga stalno kažnjavaju: oduzimaju mu igračke, viču, gunđaju, odguruju ga kada izgubi kontrolu nad emocijama i ponašanjem… Međutim, ništa od toga ne koristi i traže pomoć.
Zašto se Alexa naziva „teškim“ djetetom?
1. Očigledno je da trenutačno postoje poteškoće s usklađenosti između Alexa i njegovih roditelja. Možete li primijetiti znakove takvih poteškoća?
2. Kako kao odrasla osoba možete potaknuti usklađenost između sebe i Alexa ako Alex, dok čuvate Carolinu, uzme njezinu igračku i pokida je pred vama?
Aktivnost 2 - Odlučujem reći „ne“
Ciljevi: iskusiti „pritisak“ koji se doživljava unutar skupine. Potaknuti individualno razmišljanje u usporedbi s kolektivnim razmišljanjem.
Metoda primjene: zamolite djecu da zamisle neke situacije u kojima može biti teško odbiti „pogrešan“ prijedlog. Koristite tehniku igranja uloga kako biste odglumili situaciju koju skupina odabere od ponuđenih. Pokušajte usmjeriti rad na situaciju koja ima veze s nekim prijestupom (npr.: „Prijatelji ti predlože da zapališ cigaretu. Pokušaj odbiti.“)
Na kraju vježbe potaknite zajedničku refleksiju, u kojoj sudjeluju i akteri i promatrači skeča.
Elementi koje je potrebno naglasiti: Kakav je osjećaj reći „ne“? Je li to teško? Zašto? Kako su drugi reagirali? Koja je bila posljedica tog odbijanja?
Aktivnost 3 - Misli u kavezu
Ciljevi: prepoznati „mentalne sklopove“ povezane s određenim društvenim skupinama. Podići razinu svijesti o činjenici da su predrasude i stereotipi stroge kategorije koje ne mogu obuhvatiti bogatstvo stvarnosti i ne uzimaju u obzir individualne razlike.
Potrebni materijali: hamer papir i markeri.
Metoda primjene: na hamer papiru sastavite popis društvenih skupina (npr. nastavnici, liječnici, svećenici, roditelji, ovisnici o drogama, lopovi…). Djeca tada mogu reći (oluja mozgova) sve riječi koje povezuju s raznim kategorijama (jedna po jedna) odmah, bez previše razmišljanja. Zatim slijedi grupna rasprava u kojoj se otkrivaju predrasude i fiksne ideje povezane s raznim skupinama. U tom se trenutku može nastaviti s popunjavanjem hamer papira i dodavanjem novih riječi koje odstupaju od obrazaca koji su se pojavili (npr. „Svi su roditelji…?“ „Kakvi još mogu biti?“ „Znate li neke roditelje koji nisu…?“ „Kakvi su onda oni?“).
Elementi koje je potrebno naglasiti: refleksije koje igra potiče odnose se na strogost određenih ideja ili mišljenja, rizike svojstvene takvom etiketiranju, važnost sposobnosti razmatranja stvari izvan kategorija i gledanja ljudi kroz njihovu individualnost i jedinstvenost te sposobnost i želja za prihvaćanje drugih.