Aktivnosti

Aktivnost 1

Tijekom pandemije, neki od učenika drugog razreda osnovne škole dugo su proživljavali gubitak bliske osobe i otuđenost od nekih osoba u svom kućanstvu (bake i djeda, teta i stričeva itd.).

Iz pozicije nastavnika, kakve biste aktivnosti u sklopu primarne prevencije razmotrili kako biste u školskom okružju utjecali na učenički pogled na razdoblje pandemije?

  • Kako biste na temelju pruženih smjernica stvorili stabilno i sigurno okruženje?
  • Kako biste se prisjećali tog razdoblja omogućavajući učenicima da prepoznaju i izraze svoje emocionalno iskustvo?
  • Na koji biste način različitim učenicima omogućili međusobnu interakciju kako bi oni osjetili da uvažavaju međusobne poteškoće?

Aktivnost 2

Giulia, dvanaestogodišnja djevojčica, završila je prošlu školsku godinu s dobrim rezultatima iz svih predmeta. Nitko se nikada nije žalio ni na kakvo disfunkcionalno ponašanje kod Gulije do te mjere da su njezini roditelji, koji žive u Hrvatskoj tek godinu dana, u školu dolazili samo na roditeljske sastanke. Djevojčica je vrlo sramežljiva i uspostavila je blizak odnos na početku godine samo s rođakinjom koja ide s njom u razred (rođenom i odraslom u Hrvatskoj).

Nakon što se vratila u školu, primjećujete da je Giulia za vrijeme odmora uvijek sama, a čini se i da je prestala razgovarati s rođakinjom. Često izgleda umorno, rastreseno i ravnodušno, unatoč tome što izvršava zadane aktivnosti u učionici. Za vrijeme određenih ispita brizne u plač i ne verbalizira nikakvu neugodu osim tjelesnih simptoma, kojima pripisuje svoje poteškoće („Boli me glava“, „Boli me trbuh“). Ta se situacija nastavlja do siječnja, uz porast izostanaka djevojčice s nastave.

1. Koje znakove upozorenja možete primijetiti kod Giulije? Zapamtite da promatranje treba obuhvatiti više razina i uključivati razinu intenziteta, trajanje i raširenosti različitih oblika ponašanja.

2. Zašto se Giulia može definirati kao dijete „koje se promatra“? Koje ranjivosti kod nje uočavate?

Aktivnost 3

Iz perspektive promicanja inkluzivnosti ključno je:

a. Dopustiti svim učenicima da se trude onoliko dugo koliko im njihove sposobnosti omogućavaju.

b. Poticati učenike da se nastave truditi.

c. Ne poticati učenike da se nastave truditi.

Aktivnost 4

Što je negativan stres?

a. Slučaj kada stresna situacija zahtijeva količinu prilagodbe koja nadilazi percipirane sposobnosti pojedinca.

b. Stres koji omogućava aktivaciju adaptacijskih funkcija u odnosu na problem.

c. Slučaj kada stresna situacija zahtijeva količinu prilagodbe manju od percipiranih sposobnosti pojedinca.

d. Slučaj kada stresna situacija ne zahtijeva količinu prilagodbe veću od percipiranih sposobnosti pojedinca.