Tema 5 Iskazivanje zabrinutosti roditeljima

Kao stručna osoba, ponekad ćete morati iskazati zabrinutost roditeljima u vezi ponašanja, dobrobiti i razvoja njihove djece.

Pristup koji se usmjerava na rješavanje problema pomoći će Vama i roditeljima da se zajedno suočite s teškoćama. Taj pristup uključuje:

  • identificiranje problema
  • smišljanje što više prijedloga za rješenje
  • zajednička procjena prednosti i nedostataka rješenja
  • odlučivanje za jedan od prijedloga
  • djelovanje u skladu s prijedlogom
  • procjena rješenja nakon određenog vremena

Jedna od osnova ovog pristupa je razgovor o problemima kad se oni pojave. Problemi obično ne nestaju sami od sebe. Ako pustite da se problem poveća, moguće je da će biti sve teže i teže riješiti ga.

Evo nekih savjeta za korištenje ovog pristupa:

  • Pripremite se za razgovor o teškim problemima. To je potrebno zato što takvi razgovori mogu uzrujati roditelje i stvoriti im stres. Ako unaprijed promislite što reći i kako to reći što pažljivije i sa što više poštovanja, veće je vjerojatnost da će rasprava dobro proći.
  • Probajte odabrati vrijeme kad su roditelji najdostupniji. Na primjer, ako ste dječji edukator ili nastavnik, pogodno vrijeme može biti kada roditelji ostavljaju djecu u školi ili kada dolaze po njih. A nekad je bolje nazvati roditelje tijekom dana.
  • Raspravite o zabrinjavajućem ponašanju bez osuđivanja. Pokušajte se usredotočiti na činjenice i primjerenost ponašanja. Na primjer: „Borna je crtao po zidu i rekao da je to napravilo drugo dijete. To ponašanje nije u redu.”
  • Objasnite što je možda pridonijelo ponašanju. To može pomoći Vama i roditeljima da smislite kako ćete ponašanje izmijeniti. Na primjer: „Početak škole zna biti izazovan. Djeca se često boje da će upasti u nevolju.”
  • Provjerite što roditelji misle o problemu. Zapamtite da percepcija o tome što je prikladno može varirati u različitim kulturama ili kontekstima. Na primjer: „Što se u Vašoj obitelji radi kad djeca ne kažu istinu?”
  • Ponudite realistična rješenja prikladna za svaku pojedinu obitelj. Na primjer, ako dijete treba steći nove prijatelje, ali osjeća se nelagodno u javnosti, roditelji možda mogu početi pozivati drugu djecu na druženja kod kuće.