Tema 1 Anksioznost
1.1. Definicija: Normalna ili patološka anksioznost
- Anksioznost je jedan od glavnih razloga za traženje psihološke pomoći. Anksioznost je stanje koje se očituje osjećajem tjeskobe, ustrašenosti, straha, a javlja se kao odgovor na stvarnu ili imaginarnu prijetnju ili opasnost koju očekujemo u budućnosti. Unutarnji nemir prati i mišićna napetost.
- To je stanje iščekivanja prijetnje i ima adaptivnu funkciju u pripremi organizma tako da omogućuje bržu procjenu opasnosti ili situacije u kojoj se nalazimo, a onda i bržu reakciju. Međutim kada ne postoji racionalni izvor straha ili je anksiozna reakcija neprimjereno intenzivna, anksioznost postaje problem.
- Osobina anksioznosti je i da ona motivira ponašanje, odnosno priprema organizam za buduće aktivnosti. U tom smislu, anksioznost je pozitivna i adaptivna. Primjerice, određena razina anksioznosti pomaže nam da se bolje pripremimo za ispit.
- S druge strane, previše anksioznosti ometa našu izvedbu i može nepovoljno utjecati na naš život. Razlika između patološke i normalne anksioznosti je u tome što se patološka anksioznost javlja češće, intenzivnija je i ustrajnija te time ometa normalno funkcioniranje pojedinca (npr. funkcioniranje u društvu, obiteljski ili profesionalni život), a ujedno izaziva visoku razinu nelagode.
1.2. Vrste anksioznosti
Anksioznost (kao i sve druge emocije), uključuje tri sastavnice:
Fizička anksioznost (psiho-somatska)
Osjećaj anksioznosti prati i biološka sastavnica. Najčešće fiziološke promjene rezultat su povećane aktivnosti autonomnog živčanog sustava, a očituju se prema van (znojenje, širenje zjenica, drhtanje, bljedilo lica, itd.) te prema unutra (ubrzano kucanje srca, suhoća usta zbog smanjene produkcije sline, ubrzano disanje, itd.).
Kognitivno-emocionalna (subjektivna) anksioznost
Ova sastavnica anksioznosti povezana je s osobnim unutarnjim iskustvima neke osobe. Primjerice, osjećaj straha, panike, uznemirenosti, zabrinutosti, nemira, itd.
Ponašajna (motorička) anksioznost
Ovo je vidljiva sastavnica anksioznosti koja, osim što uključuje promjene izraza lica i pokreta te stava tijela, uključuje i reakciju bijega ili borbe. Primjerice, kada se osoba osjeća anksiozno zbog govora u javnosti, može izbjegavati takve situacije te tako izbjeći da se osjeća nelagodno.
1.3. Socijalna anksioznost: simptomi
- Socijalna anksioznost je vrlo uobičajena, a obilježava je strah od procjene drugih ljudi (bilo pozitivne bilo negativne) u socijalnim situacijama.
- Karakterističan je intenzivan strah ili anksioznost koji se javljaju u socijalnim situacijama u kojima je osoba izložena mišljenju i kritici drugih ljudi. Osoba se boji da će se osramotiti, da će ispasti smiješna ili da će je drugi ismijati i poniziti ili da će je drugi negativno procijeniti upravo zbog znakova anksioznosti.
- Takve situacije obilježene su anksioznošću povezanom s iščekivanjem koje može potrajati danima, tjednima ili mjesecima prije nekog događaja. Također, karakteristično je negativno prisjećanje na događaj nakon što on već završi.
1.4. Rani znakovi upozorenja da treba potražiti pomoć
Ukoliko primijetite da vam se neki od navedenih simptoma u zadnje vrijeme javljaju češće i intenzivnije:
Nervoza, uznemirenost, napetost, osjećaj neposredne ugroženosti, panika, ubrzano kucanje srca, ubrzano disanje (hiperventilacija), znojenje, drhtanje, osjećaj slabosti i umora, problemi koncentracije, probavne smetnje, problemi s kontroliranjem misli o brigama te potreba da izbjegnete situacije koje izazivaju anksioznost.
Primijenite neku od strategija suočavanja ili se obratite stručnjaku za mentalno zdravlje (psihologu ili psihijatru) kako biste što prije počeli raditi na rješavanju problema. Mentalno zdravlje jednako je važno kao i fizičko.