Tema 5 Strahovi

5.1. Definicija i simptomi

  • Strah je emocionalna reakcija na neposrednu opasnost. Opasnost može biti stvarna ili zamišljena. Primjerice, strah od zaraze ili smrti.
  • Osnovni simptomi straha su osjećaj neposredne opasnosti ili propasti, nemir, razdražljivost, prestravljenost, napetost, zabrinutost oko „gubitka kontrole”, loš predosjećaj u vezi nečega, drhtavica, poteškoće spavanja i odmaranja, prekid aktivnosti, itd.
  • Strah je emocija koja je korisna kod izbjegavanja opasnosti, ali istovremeno može onemogućiti osobu da uživa u životu, a u iznimnom slučajevima i da normalno funkcionira.
  • Jednako kao i anksioznost i stres, strah također može biti normalan ili patološki. Normalni strahovi javljaju se u pri susretu s opasnošću, kratkoročni su i ne ometaju svakodnevno funkcioniranje. Patološki strahovi aktivirani su i kada ne postoji opasnost, a mogu trajati neograničeno dugo. Nedostatak straha također može dovesti do štetnih posljedica za pojedinca i društvo, jer nije dobro ni ignorirati potencijalne rizike (npr. ignoriranje i nepridržavanje propisanih epidemioloških preporuka u slučaju pandemije).

5.2. Razlika između hipohondrije i nozofobije

  • Hipohondrija je poremećaj kod koje osoba čvrsto vjeruje da boluje od neke ozbiljne bolesti koja nije dijagnosticirana. Osoba može, ali ne mora imati određene simptome na temelju kojih stvara svoje uvjerenje i nalazi se u trajnom stanju zabrinutosti s puno provjeravanja i izbjegavajućih ponašanja (Belloch et al., 2020).
  • Nozofobija se sastoji od ponavljajućeg i trajnog straha od neke konkretne zaraze. Nije toliko generaliziran strah kao što je to slučaj kod hipohondrije, nego se osoba usmjerava prema nečemu specifičnom. Primjerice, s pojavom COVID-19 pandemije, povećao se broj slučajeva s ovom vrstom fobije, koji su bili usmjereni izravno na tu bolest.

Hipohondriju karakterizira stalna usmjerenost na tijelo i njegove simptome, koje osoba onda pogrešno interpretira i objašnjava na način da ukazuje na to kako boluje od neke bolesti koju nitko drugi ne može dijagnosticirati. S druge strane, nozofobija je strah od obolijevanja od neke specifične bolesti. Osoba ne misli da je već bolesna, kao u slučaju hipohondrije, ali se ne želi razboljeti i živi u strahu od obolijevanja.

1.4. Rani znakovi upozorenja da treba potražiti pomoć

Ukoliko primijetite da vam se neki od navedenih simptoma u zadnje vrijeme javljaju češće i intenzivnije:

  • Na fizičkoj razini: tahikardija, znojenje, glavobolje.
  • Na kognitivnoj razini: opsesivne i ponavljajuće misli o strahu, stalna zabrinutost.
  • Na ponašajnoj razini: izbjegavanje situacija koje uključuju suočavanje sa izvorom strahom, npr. strah od prijenosa bolesti zbog fizičkog kontakta rezultira time da se osoba boji dotaknuti drugu osobu.

Primijenite neku od strategija suočavanja ili se obratite stručnjaku za mentalno zdravlje (psihologu ili psihijatru) kako biste što prije počeli raditi na rješavanju problema. Mentalno zdravlje jednako je važno kao i fizičko.