Tema 4 Nošenje s izazovima tijekom grupnih rasprava
Nakon traumatske situacije ili katastrofe učenici mogu imati poteškoće. Treba osigurati sljedeće:
Savjeti za razgovor s djecom predškolske dobi (< 5 godina) nakon krizne situacije ili traumatskog događaja
Savjeti za razgovor s djecom i adolescentima (6 – 19 godina) nakon krizne situacije ili traumatskog događaja
Savjeti za započinjanje razgovora o mentalnom zdravlju s djecom u dobi od 6 do 11 godina:
-
Kad štitite djecu i dajete im podršku, uvijek postoje granice povjerljivosti. Pobrinite se da dijete zna da biste mogli razgovarati s roditeljima ili stručnjacima ako je to potrebno.
-
Načini za započinjanje razgovora: Danas si drukčiji nego inače. Želiš li o nečemu razgovarati? Danas izgledaš tužno/zabrinuto. Želiš li razgovarati o tome/mogu li ti ikako pomoći?
-
Ako dijete podijeli nešto privatno u razredu, pozovite ga na razgovor u sigurnijem i privatnijem okruženju.
-
Crtanje ili igranje s igračkama tijekom razgovora može biti od pomoći.
-
Ako je to moguće, sjednite na nisku stolicu – tako će razlika u visini biti manja i doimat ćete se pristupačnije.
-
Provjerite postoje li odrasle osobe u koje imaju povjerenja (roditelji, šira obitelj, nastavnici) ili prijatelji s kojima bi mogli razgovarati.
-
Pažljivo slušajte, budite strpljivi i ljubazni i posvetite im svoju punu pozornost.
-
Kontrolirajte svoj govor tijela kako bi dijete znalo da se fokusirate na njega.
-
Djeca s posebnim obrazovnim potrebama i invaliditetom mogu imati problema s izražavanjem osjećaja i misli i može im biti potrebna dodatna podrška.
-
Empatija i razumijevanje umjesto nuđenja rješenja. Kad dijete dobije empatiju, počne se razvijati povjerenje.
Savjeti za započinjanje razgovora o mentalnom zdravlju s djecom u dobi od 11 do 16 godina:
-
Učenici viših razreda osnovne škole i učenici srednje škole trebaju sami započeti razgovor o svojemu mentalnom zdravlju. Možete organizirati aktivnosti kao što su: kutije za ubacivanje poruka kojima se izražava zabrinutost, aktivnosti ‘vrijeme za razgovor’ ili postavljanje informacija s izvorima za podršku u učionicama ili hodnicima.
-
Ako mlada osoba podijeli nešto privatno u razredu, budite empatični i pozovite ju na razgovor u sigurnijem i privatnijem okruženju.
-
Ako mlada osoba zatraži da ‘nikome ne kažete’, morate joj jasno dati do znanja da to nije moguće i da ćete morati razgovarati s roditeljima ako to bude potrebno.
-
Provjerite postoje li druge odrasle osobe u koje imaju povjerenja ili vršnjaci s kojima bi mogli razgovarati.
-
Pažljivo slušajte, budite strpljivi i ljubazni i posvetite im svoju punu pozornost.
-
Kontrolirajte svoj govor tijela kako bi mlada osoba znala da se fokusirate na nju.
-
Djeca s posebnim obrazovnim potrebama i invaliditetom mogu imati problema s izražavanjem osjećaja i misli i može im biti potrebna dodatna podrška.
-
Pozovite se na druge izvore podrške, npr. savjetovanje ili telefonske linije za pomoć.